(humoristično-ozbiljni prikaz muško – ženskog odnosa)
On:
I?
Ona:
Ali ovo nam je tek treća kava?! Pa ne mogu tek tako odmah odlučiti…Moramo još barem nekoliko kava odsjediti. Pa kino, kazalište. I naravno neki koncert, pa ako se na koncertu nešto dogodi, ako bude super turbo romantično i spontano...ali ovako....?!
On:
Kako ne možeš? Pa sve je jasno! Zar nije
sve bilo po planu i programu? Zar te ja nisam primijetio u crkvi?
Ona:
Da, jesi.
On:
I onda sam ti se nakon nekog vremena počeo javljati. Prvo osmijehom, pa kratkim pozdravima. Onda sam naravno tražio
neko zajedničko društvo gdje bi te mogao upoznati. I onda sam te upoznao. Odmah
si shvatila da te malo posebnije gledam od ostalih zar ne?
Ona:
Da, tako je bilo, istina.
On:
Nakon toga sam te dodao na fejs i lajkao ti sve šta je bilo moguće ti lajkati.
Pa sam ti poslao poruku kako nisam mogao lajkati zadnju poveznicu koju si
stavila prije par mjeseci jer mi se nije svidjela. Naravno, to je bio samo loš
izgovor da počnemo komunicirati u inboxu. Pa sam te pozvao na kavu.
Ona:
Da, ta povijesna kava. Moram priznati da
mi je bilo lijepo. Nekako sam s tobom bila opuštena i vidjela sam da me gledaš
kao osobu. A i kažu mi da imam lijepe oči!
On:
Naravno sve si izabrala. I mjesto i vrijeme. Tad sam bio kavalir. Pričali smo.
Upoznali se, kava je potrajala dulje od planiranog i razina sviđanja nikad nije
pala ispod 90%! I to na prvoj kavi! Aloo! Ako ti to nije znak onda ne znam što
jest. I nije da brojim, ali više si pričala, negdje oko 59% vremena.
Ona:
Ali zar nije prebrzo?
On:
Nije. Sjeti se samo druge kave! I šetnje uz more. Zar to nije bio znak da ima
nešto između nas? Zar nam nisu pogledi govori više od riječi…(hmm ovo kao da je
iz neke pjesme?!)
Ona:
Da, ali nekako mi se čini da srljamo?!
On:
Ne srljamo i dat ću ti vrlo brzo odgovor! Jesi li jučer bila na misi?
Ona:
Da.
On:
Zar nisi čula što je Pavao rekao u drugom čitanju?
Ona:
Pa, ne sjećam se…hmm…
On:
„Braćo uvijek smo puni pouzdanja makar i
znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u
gledanju.“ (2Kor, 5,6). Ovo znači da se moramo pouzdati u Gospodina, a ne
gledati kako i što ćemo. Iskreno, dosta
mi je prijateljica! Dosta mi je nepreglednih kava koje ničemu ne vode i straha „…što
ako…“. Dosta mi je priča i generalizacija o muškarcima koji ništa ne poduzimaju
i nemaju cilj! Sorry, nije moj svijet. Ne želim biti takav vjernik. Želim s tobom definirati odnos tako da budemo
u miru. Sviđam ti se?
Ona:
Pa da, ali…
On:
Nema ali. Postoji obostrana kemija, svjetonazorski se savršeno nadopunjujemo,
Bog nam je u središtu i to je to. U prošlosti sam često govorio kako sam
vjernik ali to nisam primjenjivao na svoj život! No ne želim više tako živjeti!
Želim s tobom biti u vezi. Na tebi je da kažeš da ili ne.
Ona:
Pa da, ali kako ćemo…
On:
Razloga da mi ne budemo u vezi ja ti sam mogu nabrojiti barem deset! Ali
postoji jedan koji sve te razloge briše! Ljubav! Ljubav je dio nas i sve može
pobijediti! Da, to je klišej i zvuči izlizano poput pjesme „Da te mogu pismom
zvati“ ali je ipak ogromna istina. Ako me ne staviš na prvo mjesto u svom
životu naš odnos će preživjeti sve oluje. Znaš za koga je rezervirano to
mjesto.
Ona:
Bog?
On:
Da. Nemaj straha. Straha u ljubavi nema! Opet genijalan citat iz Evanđelja. Svjestan sam da nam neće biti lako, nosit ćemo
jedno-drugome križ, uloge Šimuna Cirenca ćemo izmjenjivati kroz život. Ali ti si
posebna i želim s tobom proći taj put. Želim s tobom živjeti autentičnu ljubav.
Ona: Sve si lijepo rekao. Nemam ništa za dodati. Rijetko kad ostanem bez teksta...
On:
I onda koji je tvoj odgovor?
Kraj
Autor:Petar
M., Zagreb, lipanj 2015.
Nema komentara:
Objavi komentar