Teologija tijela: Tko sam ja? (15)

Teologija tijela -  III.sezona/2.dio

Vjeronauk: don Damir Stojić

*Teologija tijela u jednoj rečenici – bit svega: „Bog u svojoj ljubavi otkriva svoje otajstvo, svoj identitet, svoju ljubav kroz tebe, tvoje tijelo i u onom pozivu upućeno još Adamu i Evi da postanemo jedno tijelo.“

*Jedan dio identiteta Bog otkriva i kroz naše tijelo. Da, kroz tijelo svakog čovjeka.

*Moramo vidjeti : Tko je čovjek? Ali, Božjim očima.

*Svi imamo čežnje i patnje koje su dio nas, Bog je utkao to u nas.

*Kako bi otkrili tko smo i koliko dostojanstvo imamo moramo se ugledati na Krista, pa tako u dokumentu Gaudium et Spes (22) piše: „Otajstvo čovjeka postaje doista jasan jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. Krist potpuno otkriva čovjeka njemu samom i objavljuje mu njegov uzvišeni poziv“.

* Ivan Pavao II se u svom izlaganju poziva na Matejevo evanđelje i 19.poglavlje gdje ga farizeji iskušavaju o temi ženidbe i preljubu. Citiraju mu Mojsija koji im je dozvolio da otpuste svoje žene zbog tvrdoće srca, ali od početka ne bijaše tako…

*kad govorimo o početku ne misli se na kronološki početak već na ono kako je to Bog zamislio (arhe, grč. – prapočetak)

*Isus je njih liječio od tvrdoće srce za razliku od Mojsija…

*Katekizam katoličke crkve jasno kaže: Isus je došao obnoviti stvorenje u čistoći njegovih početaka. U Besjedi na gori On strogo tumači Božju namjeru: "Čuli ste da je rečeno: 'Ne čini preljuba!' A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u svom srcu" (Mt 5,27-28). Čovjek ne smije rastaviti ono što je Bog sjedinio.
Crkvena je predaja shvatila šestu zapovijed kao onu koja obuhvaća cjelokupnost ljudske spolnosti. (2336)

*Uz Isusa promjena i povratak na početak je moguć…bar donekle iako imamo palu narav i činimo grijehe. A dokaz za to su sveci!

*Isus se vraća u Eden, na početak (na koji se poziva). U knjizi postanka radi se o teološkim istinama i onome što je bitno za spasenje.

*Elohistički i jahvistički izvještaj o stvaranju svijeta i teološkim istinama.

*Tri izvorna iskustva koja iščitavamo u knjizi Postanka koja se odnose na svakog čovjeka:

*1. Izvorno iskustvo – izvorna samoća. Čovjek je sam u odnosu na druga živa bića. Čovjek je sam kad ga gleda svoje tijelo. Ima čežnje a nema koga ljubiti. Nema se kome dati. Svi osjećamo da smo posebni i jedinstveni pa se to manifestira kod svakog od nas, to je ta izvorna samoća. Iz toga proizlazi da je danas jedan od najvećih problema neprihvaćanje te jedinstvenosti i posebnosti- neprihvaćanje sebe. Samoće se na kraju zrcali u slobodi, samosvijesti i mogućnosti da čovjek razmišlja te donosi odluke. Čovjek ima Ruah – Duh Božji koje nema nitko od ostalih bića. . Pomoćnik – kod stvaranja žena je muškarcu dana kao pomoćnica, ali ne u ovozemaljskom smislu, već i u duhovnom. Žena je muškarcu dana kako bi ga dovela u nebo.

*2.Izvorno jedinstvo – stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo… Svi želimo biti voljeni, traženi, potrebni. To je dio nas, utkano je u nas. Svi imamo to nagnuće za jedinstvom.  

*Ode kod zajedništva je bitno kad je Bog stvorio ženu i kad se spominje tvrd san, heb.riječ tardema, grč.riječ-extasis. I svaki put kad se tvrd san spominje u Bibliji,Bog tad čini veličanstvena djela. Npr.  Abraham – tvrd san- Savez s izabranim narodom. Taj tvrd san govori nam koliko je veličanstveno djelo žene jer pola čovječanstva ne zna za njega – a to pola su muškarci. Taj san izražava duboku čežnju jer mi tad sanjamo. U snu sanjamo ono nezamislivo…

*Riječ rebro- selah, zapravo nam govori da se radi o središtu- srcu samog čovjeka (Židovska anatomija nije poznavala organe unutar čovjeka). Žena nije ispod niti iznad, žena je ravnopravna.   Žena je napravljena od bolje materije (od čovjeka), dok je muškarac napravljen od praha (plus Božji duh). Žene su posljednje stvorene, ali po Aristotelu je žena prva u namjeri stvaranja.

*Ima nešto u meni što želi biti s drugim.

*3.Iskonska golotinja -  A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida. Ovo je ključ za razumijevanje teologije tijela. Adam u njoj nije vidio samo tijelo, vidio je osobu izraženu kroz tijelo. Adam nije vidio objekt, već osobu. A osobe se ne iskorištavaju, već ljube. Adam je gledajući Evu shvaća svoj smisao života- nuptualno značenje tijela.

*Kad muško i žensko dođu zajedno oni postaju prava slika Božja.

*Nakon pada, Adamov pogled nije isti, on je gleda s požudom, gleda je kao objekt.

*Požuda je ogromni seksualni nagon, neovisan o ljubavi. Požuda = objekt.

*Nauk Katoličke crkve ne naučava potiskivanje strasti, već nas uči kako ih preusmjeriti za dobro drugoga i kako bi do bračnog sjedinjenja živjeli krjepost čistoće.

Nastavit će se…