Svjetonazor i(li) osjećaji?! (12)

Mogu li osjećaji nadvladati različiti svjetonazor? Trebaju li? Je li to preveliki kompromis u vezi? Često dobivam ovakva pitanja i odgovor u duhu teologije tijela je jasan. Ako ne znamo tko smo i kamo idemo onda nastaje kaos i problemi. Zaljubiti se u osobu koja ima drukčiji svjetonazor od vas je moguće. Krenuti u vezu je isto tako moguće i osoba koja ne živi isti svjetonazor kao vi može biti dobra i sve može funkcionirati kao švicarski sat, ali kad-tad se pojavljuju neke prepreke koje možete zaobići, preskočiti ili se vratiti na početak te potražiti drugu osobu. Konkretno to na primjeru izgleda ovako:

Pronađete osobu koja vam se sviđa i što je najvažnije osjećaji su obostrani. Sretni krenete komunicirati i nakon nekog vremena shvatite da imate dosta zajedničkog. Osim jedne maale stvari – on nije vjernik. A vi jeste. Vi živite sakramentalno i nastojite koračati putem svetosti, a on želi svoj put. No dobro sad u ovoj fazi ne odustajete jedno od drugoga i krenete dalje kroz dane. Sve je lijepo i savršeno, ali nailazite na drugu prepreku- predbračni odnosi. Nakon više rasprava on prihvaća da vi živite čistoću i da želite ostati čisti pred Bogom. I opet ste krenuli dalje. Idu dani i osjećaji zaljubljenosti polako nestaju. Leptirići u trbuhu i znojni dlanovi davno su iščezli. Vaš odnos se produbljuje. I taman kad ste pomislili kako je sve dobro, kako vaša veza napreduje pojavljuje se treća prepreka- zajednički život prije braka. Zašto ne? Zašto da? I tako opet nekako se izborite da ne živite zajedno prije braka jer želite ostati čisti i spremni za brak. I onda dolazi razgovor o braku, djeci, odgoju djece (u vjeri)….Najveći  zid – zidina ogromna. Što napraviti? Popustiti?  Ipak je u pitanju zajednički život – sakrament braka za vas, a za njega  odrađivanje kod matičara i u toj Crkvi u koju se ne ulazi ako se ne treba. Svjesni ste da se on ne želi promijeniti iz nekih svojih razloga i da ga vjera ne zanima.  Sami idete na misu, čak i kad su blagdani, a ako i ode na misu, onda mu je to najdosadnijih sat vremena koje odradi vama iz ljubavi. On statira na misi. Molitva mu je strana. Kako će tek biti u braku? Kako ćete zajednički odgajati djecu? Hoće li on svjesno lagati kad budete na krštenju vaše djece? Kakvu će on poruku dati svojoj djeci ostajanjem na kauču nedjeljom ujutro? Želi li on da vaša djeca dospiju u raj?...

Tisuću pitanja koje možete postaviti sebi i njemu i ne dobiti odgovor. Po sv.Ivanu Pavlu II brak je vidljivi znak Presvetog Trojstva koje ljubi i stvara. Znak koji usmjerava prema nebu- vječnoj domovini gdje svi imamo stanove. Zato je dobro da zajedno hodite prema toj nebeskoj domovini ljubeći se i živeći onako kako nam je Bog zapovjedio. Isto tako svjesni smo da je brak u krizi i da je znak iskrivljen. Brak nije lako živjeti iznova svaki dan. Jeste li ga spremni živjeti ostajući bez Boga kao oslonca jer, da vas podsjetim, vi ste jedno tijelo i jedan duh u bračnom sjedinjenju. Postoje parovi gdje on/ona njega obratio/la  i sad žive sretno i zajedno? Da, postoje, ali to je poziv unutar poziva.  To je žrtva i muka za koju Bog odabire mladiće i djevojke. Jeste li sigurni da ste jedan/jedna od njih? Osjećaji prolaze i pretvaraju se u nešto više ili i oni odlaze, ali vaš cilj ostaje: Raj – vječni život. Ispunjenje i radost gledanja Boga licem u lice. Jeste li spremni promašiti cilj i okrenuti znak? 

Bog neka bude na prvom mjestu a ostalo će se sve posložiti.

Kraj