Što nam nedostaje? Što nedostaje nama muškarcima i ženama? Hrabrosti? Da. Jednostavnosti? Da. Slušanja? Da. Molitva? Da. Žrtva? Da. Ali postoji još nešto više, nešto što bih stavio na prvo mjesto: vjerodostojnost ili autentičnost. Zanimljiva je ta riječ. Vjero(-)dostojan. Koliko smo mi kršćani u muško-ženskim odnosima dostojni pečata vjere koju nosimo u svijet? Koliko to (ne) živimo? Puno-previše, ako mene pitate. Nažalost, ne postoji jamstvo da je netko katolik i da će se ponašati po nauku Katoličke crkve kad je u pitanju spolnost, vjera i slično. Ne postoji čak jamstvo da će se ponašati kao čovjek. Koliko smo puta upoznali katolike s onim „da, ali“. Koliko smo puta susreli katolike koji se odnose prema vezi kao prema iznošenom paru cipela? Koliko smo puta susreli katolike kojima strah gospodari pa nisu u stanju ni definirati odnos? Koliko puta smo susreli katolike koji ne doživljavaju ljubav u slobodi, već vjeruju u sudbinu, srodnu dušu i romantični susret baš stvoren za njih, pa im osobe koje bi mogli voljeti prolaze na pokretnoj životnoj traci, jer oni čekaju i čekaju? Koliko puta smo susreli katolike koji su stavili sebe na prvo mjesto, a pripada im treće. Puno previše, ako mene pitate? Pa što nam je činiti? Kako otkloniti taj kratki spoj kako bi bili vjerodostojni. Trebamo sebi osvijestiti da smo Božja djeca, da smo stvoreni za Njega i da nam je On pripravio mjesto. Trebamo osvijestiti sebi, svom srcu i razumu da je i ona druga osoba isto tako Božje dijete jednako voljeno i jednako stvoreno na Njegovo sliku. Svaki dan iznova to trebamo ponavljati svom srcu kako bi to bilo dio nas, našeg identiteta. Trebamo dati Bogu sve kako bi nas preobrazio, kako bi učinio od nas bolje ljude dostojne vjere koju nosimo u ovaj svijet. Svijet i otac laži nas ranjavaju, to je činjenica, ali ne smijemo se predavati. Ne smijemo očajavati! Kucajte i otvorit će vam se! Radite na sebi! Ljudi vam ulaze u život, mladići i djevojke, tu, u odnosu budite vjerodostojni, autentični. Iskreni prema sebi i drugome, a ponajviše Bogu kroz sakramente. Uvijek krenem od sebe, radim na sebi kako bi bio bolji. Malim koracima u ovaj svijet. Zahvalan naravno za svaku osobu koju upoznam i koja me obogati jer Božja djeca to čine, obogaćivaju vas, ne možete ostati ravnodušni. Jedino tako ćete biti vjerodostojni vaše vjere i vaše ljubavi prema Presvetom Trojstvu koje smo jučer proslavili. Koliko puta smo dobili priliku da budemo bolji prema voljenoj osobi? Koliko puta smo mogli živjeti potpuno sebedarje? Koliko puta smo mogli živjeti nauk Katoličke crkve? Puno previše, ali dok smo god na ovom svijetu uvijek imamo priliku za popravni, priliku koja nam može spasiti život, ovaj i onaj u vječnosti. Ne bojte se! Samo hrabro! Nemojte zaboraviti, opet ponavljam, kad vam djevojka/mladić uđu u život da je kod vas ključ za njihovo mjesto u raju i da je ona/on Božje dijete stvoreno na Njegovu sliku. Budi vjerodostojni, živite autentičnu ljubav! Sada! Zamolite svece i Mariju Pomoćnicu da vam pomogne jer sami ne možemo.
Autor: Petar Mijić / svibanj 2016.
