Što nam nedostaje?

Što nam nedostaje? Što nedostaje nama muškarcima i ženama? Hrabrosti? Da. Jednostavnosti? Da. Slušanja? Da. Molitva? Da. Žrtva? Da. Ali postoji još nešto više, nešto što bih stavio na prvo mjesto: vjerodostojnost ili autentičnost. Zanimljiva je ta riječ. Vjero(-)dostojan. Koliko smo mi kršćani u muško-ženskim odnosima dostojni pečata vjere koju nosimo u svijet? Koliko to (ne) živimo? Puno-previše, ako mene pitate. Nažalost, ne postoji jamstvo da je netko katolik i da će se ponašati po nauku Katoličke crkve kad je u pitanju spolnost, vjera i slično. Ne postoji čak jamstvo da će se ponašati kao čovjek. Koliko smo puta upoznali katolike s onim „da, ali“. Koliko smo puta susreli katolike koji se odnose prema vezi kao prema iznošenom paru cipela? Koliko smo puta susreli katolike kojima strah gospodari pa nisu u stanju ni definirati odnos? Koliko puta smo susreli katolike koji ne doživljavaju ljubav u slobodi, već vjeruju u sudbinu, srodnu dušu i romantični susret baš stvoren za njih, pa im osobe koje bi mogli voljeti prolaze na pokretnoj životnoj traci, jer oni čekaju i čekaju? Koliko puta smo susreli katolike koji su stavili sebe na prvo mjesto, a pripada im treće. Puno previše, ako mene pitate? Pa što nam je činiti? Kako otkloniti taj kratki spoj kako bi bili vjerodostojni. Trebamo sebi osvijestiti da smo Božja djeca, da smo stvoreni za Njega i da nam je On pripravio mjesto. Trebamo osvijestiti sebi, svom srcu i razumu da je i ona druga osoba isto tako Božje dijete jednako voljeno i jednako stvoreno na Njegovo sliku. Svaki dan iznova to trebamo ponavljati svom srcu kako bi to bilo dio nas, našeg identiteta. Trebamo dati Bogu sve kako bi nas preobrazio, kako bi učinio od nas bolje ljude dostojne vjere koju nosimo u ovaj svijet. Svijet i otac laži nas ranjavaju, to je činjenica, ali ne smijemo se predavati. Ne smijemo očajavati! Kucajte i otvorit će vam se! Radite na sebi! Ljudi vam ulaze u život, mladići i djevojke, tu, u odnosu budite vjerodostojni, autentični. Iskreni prema sebi i drugome, a ponajviše Bogu kroz sakramente. Uvijek krenem od sebe, radim na sebi kako bi bio bolji. Malim koracima u ovaj svijet. Zahvalan naravno za svaku osobu koju upoznam i koja me obogati jer Božja djeca to čine, obogaćivaju vas, ne možete ostati ravnodušni. Jedino tako ćete biti vjerodostojni vaše vjere i vaše ljubavi prema Presvetom Trojstvu koje smo jučer proslavili. Koliko puta smo dobili priliku da budemo bolji prema voljenoj osobi? Koliko puta smo mogli živjeti potpuno sebedarje? Koliko puta smo mogli živjeti nauk Katoličke crkve? Puno previše, ali dok smo god na ovom svijetu uvijek imamo priliku za popravni, priliku koja nam može spasiti život, ovaj i onaj u vječnosti. Ne bojte se! Samo hrabro! Nemojte zaboraviti, opet ponavljam, kad vam djevojka/mladić uđu u život da je kod vas ključ za njihovo mjesto u raju i da je ona/on Božje dijete stvoreno na Njegovu sliku. Budi vjerodostojni, živite autentičnu ljubav! Sada! Zamolite svece i Mariju Pomoćnicu da vam pomogne jer sami ne možemo.

Autor: Petar Mijić / svibanj 2016.

Mojoj dragoj neznanoj (32)

Zapravo, već te poznajem jer molim se Bogu za tebe.

Vjera.

Svaki dan. U mislima nastaje tvoj obris i polako nestaje kako molitva se približava kraju jer nisi tijelom kraj mene.

Već danas ti želim dobro, već danas želim da budeš sretna i blagoslovljena,upravo danas ti želim put za raj.

Ljubav.

A vjeruj mi, ona raste iz dana u dan.

Već danas ti svjedočim koliko ljubav može mijenjati čovjeka, koliko mi pokriva slabosti i mane, sve grijehe i promašaje. Posebno Ljubav.

Neopisivo i savršeno Ljubav mijenja čovjeka, mijenja mene i priprema me za susret s tobom.

Svaki dan.

Nada

Ne odustajem od tebe. Ne, ne priznajem poraz i sudbinu. Postojiš i točka.  Svaki dan odvajam jednu kunu za zaručnički prsten. Već danas. Svaki dan.

Hrabrost

Ne brini, molim te. Bit ćeš savršena za mene. Da, savršena, jer si stvorena na Božju sliku a On ne može pogriješiti. On ne stvara promašaje. On stvara ljepotu stvorenu za vječnost i da se radujemo u Njemu.

Ljubav ne poznaje strah i tako neka bude kod tebe kad se sretnemo.

Žrtva

Nema nas bez žrtve i ljubavi u žrtvi. Egoizam kod mene ne postoji. Ako nisam spreman za tebe dati život i ljubiti te onako kako je nas ljubio Bog, onda te nisam dostojan.

Poruka za kraj

Na kraju moram napisati kako ti se već sad radujem i kako se spremam svaki dan  za taj dan.  Onaj dan kada ću ti otvoriti ruke i srce. Ruke za zagrljaj, a srce za ljubav. Neka tako bude! Već danas! Svaki dan mog života. 

Petar Mijić., Zagreb

Do neba usamljen (31)

Do neba usamljen

Konačno! Otvorila se i ova rasprava! Moja malenkost se dugo bavi muško-ženskim odnosima  i temom o katolicima koji teško ulaze u veze i brak. I otvorilo se nekoliko glavnih odgovora. Inače, ne volim generalizirati ali postoje neke crte koje se prepoznaju kod oba spola.

§  Treba raditi na sebi i mijenjati se! Navest ću konkretan primjer: Ako ne radim na sebi, ako se ne otvaram prema Bogu i  bližnjima moj vremenski tijek upoznavanja djevojke bit će dug. Od upoznavanja do prve kave zna proći nekoliko mjeseci uz neizostavne znakove i lajkove koje se krivo tumače. Ako radite na sebi, ako se trudite biti bolji vremenski put od upoznavanja do prve kave je negdje od 7 do 11 dana.

§  Željeti dobro – kad upozna djevojku prvo što mladić mora jest željeti joj dobro i raditi sve na tome da joj želi riječju, djelom i ljubavlju dobro, ono Božje dobro, treba je vidjeti već na prvoj kavi u raju (slikovito napisano!)

§  Muškarac treba biti onaj koji će živjeti kršćanske krjeposti više od žene. Da, na nama je veća uloga i odgovornost biti dostojnim katolikom za svoju buduću ženu. Katolik jednostavno treba živjeti nauk Katoličke Crkve, posebno kad je u pitanju moral. Nakon Teologije tijela jednostavno mi muškarci nemamo ispriku.

§  Strah i rane – znaju često kočiti muškarce u upoznavanju i potencijalnom odbijanju, ali to s vremenom ne može biti jedini razlog, posebno ako dopustimo Bogu da nas izliječi i zakrpa ili recimo ako nam stvori srce od mesa.

§  Izgled – da, bitan je, mora bit neke kemije i neke privlačnosti. Ali nije presudan. Izgled se mijenja, starimo, događaju se neke promjene, ali ostaje osoba (duh, duša i tijelo). Ulazimo u vezu i brak zbog kompletne osobe!

§  Žrtva – polako i mi muškarci katolici zaboravljamo u kojem smjeru trebamo gledati – križ, a sve više gledamo okolo. Ući u vezu ili brak misleći da će nam sve biti lagodno promašeno je i opasno. Nasljedovati Krista Kralja i ljubiti – samo to!

§  Komunikacija – jooooj kako smo pali na ovom testu. WhatsApp, Viber, Facebook, Twitter, sms, mms…a toliko loše komuniciramo, posebno uživo, do te mjere da je to horor kojeg se ni Wes Craven ne bi posramio. Opet treba raditi na sebi.

§  Emocionalna čistoća – Što je to? To je ono sterilno i čisto, gdje svatko drži svoju stranu u Crkvi, oratoriju, dvorani i nitko nikome ne prilazi. Svi su čisti i čekaju princa /princezu.  Svi smo si super, ali držimo se čisto. Bez emocija, bez  osmijeha, bez zagrljaja, bez čak suze ili riječi…

§  Molitva – moliti i biti ustrajan u ljubavi, nadi i vjeri. Bog nas ne zaboravlja!

§  Cilj – jako je bitno da oboje imaju isti cilj i da idu prema tom cilju- vječnosti i Božjoj ispunjenosti, Božjoj ljubavi.

§  Vrijeme – Naše vrijeme nije i Božje vrijeme. Strpljivost i  ustrajnost dovode nas do prave osobe za nas.

§  Sloboda – muškarac – katolik treba svoju simpatiju, pa onda i ljubav ponuditi u slobodi. Svi imamo slobodnu volju. Ne postoji sudbina.

§  Iskrenost – mora biti prisutna kod nas muškaraca, bez kalkulacija molim!

Ovo su po meni (muškarcu) osnovni razlozi zašto nema parova, zašto se teško odlučujemo za veze ili brak. Sigurno će netko navesti još nešto, ali meni su to glavni problemi. Ne, ni ja nemam djevojku. Ali ne bojim se jer radim na sebi, živim i trudim se biti bolji, otvoren sam za vezu ili brak, te nasljedujem Krista.

Petar Mijić, Zagreb

Ručna kočnica (za ljubav) (30)

Sinoć negdje oko 22 sata konačno sam samostalno vozio i parkirao. Po polupraznom parkingu. I naravno kad sam završio s vožnjom ugasio sam auto, ali prije toga sam podigao ručnu kočnicu kako auto ne bi samostalno odabrao neki svoj put. Upravo ova radnja potakla me na muško-ženske odnose i kako mi muškarci podignemo u određenom trenutku ručnu kočnicu i stojimo na mjestu. Ni milimetra naprijed. Mi podignemo ručnu kočnicu za ljubav, za potpuno sebedarje. To je činjenica koju danas mnogi ne žele priznati, ali ona se vidi po postotku samaca, neuspjelih veza ili brakova. Ne dajemo se, ne izgaramo u potpunosti, ne ljubimo svim srcem, već kalkuliramo. Hoćete dokaz? Koliko puta ste u razgovoru čuli ovo: „Ma mi ne mislimo ozbiljno!“ ili „Nije to još ništa ozbiljno, vidjet ćemo što će s nama biti“. To je mentalitet neozbiljnosti i površnosti. U navedenim primjerima se vidi koliko smo kao muškarci zaglibili s Božjeg puta i plana za nas. Muškarac ako je u vezi, onda je u vezi. Ozbiljno,jer ponašanje prema voljenoj osobi je ozbiljna stvar i bit ćemo suđeni kako smo se odnosili prema djevojkama. A gdje je ono prije veze? One puste zavrzlame i nepozivanja na kavu? Gdje je tek ona izgubljenost u tome da se ne zna što muškarac želi ….? Mogla bi se knjiga i o tome napisati, a ne članak. Osjećaji?  O njima bolje i ne pisati zar ne? Budimo pošteni i priznajmo da smo u određenom trenutku života podigli ručnu kočnicu za ljubav i nadam se da ste je u međuvremenu spustili i da ste upoznali nekog tko vam je drag i da konačno imate cilj. Inače je situacija loša, htjeli vi to priznati ili ne. Ne ljubimo. Razlozi su razni, od rana iz prijašnjih odnosa pa  do strahova ili lošeg odnosa s Bogom.  Rane iz prijašnjih veza mogu zarasti jer vrijeme učini svoje, a gospodar vremena je Bog i pomalo je deplasirano da se izvlačim na neuzvraćenu ljubav iz 1998. zar ne?  Strahovi? Straha u ljubavi nema čitamo u Evanđelju. Ključ je ipak odnos s Bogom. Bog mijenja naša srca i povlači ručnu kočnicu prema dolje kako bismo krenuli dalje sa osobom koju volimo. Vrlo jednostavno – Bog je ljubav. Ne trebam vam dalje ništa objašnjavati?! Posebno sam alergičan na one poopćene formule: „Ali djevojke su takve i takve, one kompliciraju, bla, bla..…“ Ne zanima me. Ti budi jasan, ti moraš znati što želiš! Ti moraš imati osjećaje i znati ih izraziti. Ti se moraš 100% dati! Ti moraš do kraja ljubiti! Zašto? Jer je tako ljubio Krist svoju Zaručnicu (crkvu). Eto zato! Ni manje ni više. Ja sam svoju kočnicu podignuo u lipnju 2009. godine. Dakle moguće je i ne prihvaćam izgovore!  A auto? Pa samostalno sam počeo voziti sa samo dvije ruke. Prvo parking, pa kvart a onda na kraju cijeli grad. Tako je i s ljubavi, malo po malo raste do nebeskih visina. Do svetosti jer samo tako je On ljubio nas.

Kraj