Muškarac po Božjem naumu (I) (27)

Muškarac nije žena

Citat iz Biblije na početku je 1 Kr 2, 1-3.

Postoji jedan društveni problem koji don Damira strašno muči, a to je jedan duhovni boj.  Nikad nije bilo manje braka, a više rastavljenih. Nikad veća potražnja za hodanjem ili pornografskim sadržajem. Nikad nije bilo toliko frustracija oko muško-žensko odnosa. Nikad toliko slomljenih srca. Nešto stvarno ne štima. 

U medijima muškarci nisu prikazani kao muškarci, posebno ne po Božjem naumu. Naše slike su iskrivljene. Muškarci su  većinom prikazani kao kriminalci i zločinci ili kao naivne dobričine, papučari. Slika očinstva, muškosti je narušena. Identitet muškarca je u krizi a jednim dijelom su i žene krive za to.  No naglašavam kako je tema novootkrivena istina: muškarac nije žena. Različitost.  Započinjemo s citatom Post 1,27. Muškarac i žena govore o Bogu svojim stvaranjem. Nakon toga zapovijeda im da se plode i množe (prva zapovijed!), a ta zapovijed proizlazi iz njegove srži jer to govori o Bogu. Iz toga čina izlazi novi život. S druge strane Sotona mrzi novi život i mrzi tu različitost muško/žensko.

Nakon toga Bog daje Adamu novu zapovijed da obrađuje i čuva vrt. (Post 2,15). Riječi u knjizi Postanak koja je kasnije nastala nalazimo u knjizi Kraljeva.  Pa tako heb.riječ  abodah = obrađivati odnosi se na svečenićku službu, a  heb.riječ shamar = čuvati odnosi se na kraljevsku službu. Muškarci su kraljevi i svećenici u širem smislu.  No Adama nije bio na visini zadatka, nije zaštitio Evu od zmije i dogodio se pad. Zašto Adam nije vršio svoju službu? Zbog straha, svaki ga muškarac ima i ode je Adam samo slika tog muškarca. Adam je trebao stat između zmije i Eve i trebao je reći „Preko mene mrtva!“.

Mi, dečki, ne želimo ni čuti ni gledati što se oko nas i kakvi bi trebali biti. Mi smo zaboravili na vlastiti identitet i poslanje. No ipak nas nije ostavio Bog i šalje nam uzore poput kralja Davida, svetog Pavla i na kraju najveći i najsavršeniji uzor – Isus Krist.  Isus Krist, druga božanska osoba, je uzeo muško tijelo, jer je dobro i jer je trebalo biti otkupljeno. Žene s druge strane imaju Mariju kao svoj savršeni uzor.

Različitost:

Muškarci su vrlo jednostavni, ali različiti.  Žena to mora znati kako ne bi kod opisivanja umjesto idealnog muškarca opisivala najbolju prijateljicu. 

Muškarci i žene različito reagiraju na probleme u muško-ženskim odnosima. Imamo različiti mozak i način razmišljanja. Muški mozak je kao kuća s puno prostorija. Ali muškarac je uvijek, baš uvijek samo u jednoj dobro izoliranoj prostoriji (npr.posao, kuća, ništa….). Ženski mozak je kao kuća s puno prostorija koje su sve spojene. Tu je različitost! Kad ovakva različitost funkcionira to je Božja slava i način na koji se proslavlja Bog. Ovakva različitost može biti dar! Različitost se vidi i npr.kod doživljaja stresa gdje muškarac ne priča i povlači se u 'ništa' prostoriju, dok bi žena pričala kako bi joj bilo kaše nositi se sa stresnom situacijom.

Kod muškaraca i vrijeme može imati različito značenje. Npr. 'pet minuta'  = 300 sekundi, dok to kod žena nije samo 'pet minuta'. Čak uzdah ima različito značenje.  Muškarac također kod objašnjavanja određenog događaja nastoji biti što kraći i jasniji, ne pazeći na detalje dok kod cura je obrnuta situacija.  Slušanje – muškarci imaju selektivnu memoriju pa na takav način  i slušaju.  Muškarci isto tako rade samo jedan (single) posao, dok žene mogu istovremeno raditi (multi) više poslova. 

Mladić mora nadići sebe i mora nešto njoj dati, mora joj se više davati u odnosu. Mora joj davati više pažnje i vremena. Djevojka treba to cijeniti bez dodatne analize. Djevojka s druge strane mora naučiti primati te iskaze ljubavi.

 Djevojke gledaju romantične komedije. I tipična romantična komedija jest - ljubav je nešto slučajno, nešto što ne možeš kontrolirati, nešto što se dogodi, nešto što te obuzima i vodi, nešto što te tako snažno i strastveno. I djevojke misle da to tako uvijek mora bit. Ali to nije istina. Ona misli da mora pucat od strasti, da mora bit uvijek žestok osjećaj…I ona ima nekog momka i nakon 4-5 godina se pita di je strast i je li on za nju. I ostavi ga nakon 5 godina. Obično se to dogodi na apsolventskoj godini. Dečki su izbezumljeni. Zato djevojke imate krivu sliku ljubavi. I vidite u toj tipičnoj romantičnoj komediji najčešće je muškarac neki odvjetnik ili liječnik, psiholog ili psihijatar, bogataš, a ona je jadna podstanarka, ima part –time job, najčešće radi u kafiću kao konobarica ili u antikvarijatu. I on vozi se u svom nekom ferariju ili mercedes kabriju. I on se vozi, vozi i onda pukne mu guma. I on je primoran da stane u neko malo selo. On izađe. Krene kiša padat. On ima kišobran. Ne može ga otvorit i zatvorit. Upadne u njezin antikvarijat. Ona taman bude kod ulaznih vrata noseći pet-šest knjiga. On uđe. Nju lupne. Njezine knjige padnu. On se sagne. Oni se pogledaju. I taj pogled je čaroban. I dogodi se ljubav. I djevojke misle da je to istina. I onda maštaju o tome. I onda kada toga nema čekaju Mr.“Perfect“ I to se ne dogodi i stvore se krive slike. 

Muškarci s druge strane vole filmove u kojem su osvajanja, avanturu i žrtvu.  Na kraju Biblija nam daje pravu sliku o muškarcu, citat iz Otkrivenja 19, 11-13. Isus Krist, kao najsavršeniji uzor, izašao je iz Presvetog Trojstva i došao je po svoju zaručnicu Crkvu, te dao sebe za nju.  Bog nas je različite stvorio. S razlogom.

Bilješke s vjeronaučnog susreta : Muškarac po Božjem naumu, predavač: don Damir Stojić SDB

Nastavlja se…

Ljubav i osjećaji (26)

Što me to Ivan Pavao II naučio o ljubavi i osjećajima? I k tome još muškarca?! Zaista je bio genijalac nadahnut Duhom Svetim kad je mene mogao tako nešto naučiti a tako je dobro jer se radi o ljubavi prema bližnjem, a opet taj bližnji nam postaje blizak kad ga pustimo u svoj život, u svoje srce. Tražio sam godinama odgovor na ovo pitanje: „Bože, zašto ovo osjećaji prema njoj? Zašto? Što napraviti s njima?“. Redovito bih izrekao, pa potiskivao, pa malo bježao i plodovi toga su bili katastrofalni.  Fenomenolog sveti Ivan Pavao II je isto tako tražio i molio. A tko traži taj i nađe. Treba biti ustrajan. Dakle Ivan Pavao II, veliki i sveti dao mi je odgovor kroz ovu rečenicu:

“Ljubav nije tek osjećaj;

 to je čin volje koji se sastoji

 od ustrajnog preferiranja dobra drugih

 na račun vlastitog dobra.”

Samo ova rečenica mi je bila dovoljna. Ovu rečenicu je moguće primijeniti u vlastitom životu. Vrlo konkretno. Ako se pojave osjećaji prema nekome, pa onda i ljubav rješenje je uvijek gledati ono što je dobro za voljenu osobu, čak i kad nama ona ne uzvraća osjećaje. Da, dobro ste pročitali jer tako nas je Bog ljubio. Zar nije konkretan čin ljubavi prema voljenoj osobi molitva? Ili prikazivanje vlastitog križa koji nosimo u svakodnevnom životu za dobro i blagoslov voljene osobe?

Čekanje…

Strah…

Potiskivanje…

Bježanje…

Sve se to može, ali to je kratkoročno rješenje koje mi sveti i veliki Ivan Pavao II ne bi ponudio. On bi mi rekao da gledam prema Gore i da djelić autentične ljubavi darujem i njoj. On bi mi rekao da pobijedim sebe i svoje želje, te da nju učinim pobjednikom za ljubav koju je ona zaslužila jer je ljubljeno Božje dijete.  On bi mi rekao da ne čekam budućnost, već da živim sadašnji trenutak jer jedino to i imam.  A ona mi je došla u sadašnjem trenutku, zajedničku budućnost možda imamo ili nemamo, ali zajedno smo sada i sada treba djelovati. 

Sada…

Hrabrost…

Iskrenost…

Tu...

Ljubav i osjećaji idu zajedno. Za dobro voljene osobe koja nam je od Boga povjerena.

Zašto bi nam onda trebalo srce od mesa… kako često moli studentski kapelan don Damir Stojić?

Sveti Ivane Pavle II moli za nas…

Autor: Petar M. /rujan 2015.

Voljeti (25)

Voljeti 
Zašto se odlučuješ (ne)voljeti?
Zašto svoje srce tretiraš kao školjku na dnu mora? 
Zašto biser tvog srca ne otkriva nitko već danima, mjesecima...
Čemu strah? 
Zašto svoju ljubav ne darivaš već skuplja prašinu u tvojoj sobi?

Zašto je danas tako teško voljeti, posebno nama kršćanima koji imamo zapovijed ljubavi! Da,zapovijed, a kad se nešto zapovijedi to bi se trebalo i (iz)vršiti. Ključ je naravno u tome da ne radimo na sebi, ne dovoljno i onda ostavimo da srce krivo zaraste i da polako umire jer ga više ne koristimo. Srce (kao širi i uži pojam) je dio naše osobe i zahtjeva da se na njemu radi. Sinoć sam to shvatio na jednom tako poznatom i općenitom primjeru. Moja prijateljica i osobna trenerica, od milja nazvana najdraža diktatorica, ovo ljeto je operirala nogu. Nije to sad bila teška operacija, ali bilo je nešto što je morala napraviti kako bi dalje normalno funkcionirala i radila. Nakon operacije slijedio je oporavak. U početku je bilo bolno, ali s vremenom noga joj je bivala sve bolje. Naravno, da bi joj bilo bolje morala je ići na kontrole, previjanja, pa terapije, pa odlazak u Stubičke Toplice na vježbe…teško da sam je mogao pratiti gdje i što je sve radila kako bi joj noga bila bolje. I noga joj jest bolje. I već mi je najavila da ćemo uskoro nastaviti s vježbama kako bi mi i dalje bila najdraža diktatorica. Zamislite da se nije trudila oko oporavka što bi bilo s njezinom nogom?!  Ista stvar se događa sa srcem, s emocijama i sa željom da volimo. Ista stvar,samo što kod srca ne primjećujemo ili ne želimo primijetiti da treba oporavak i da treba raditi na njemu. Svi smo na neki način bili ranjeni ili povrijeđeni na području muško-ženskih odnosa i svi tu trebamo pomoć i rad na sebi. Evo nekih ključnih savjeta koje u praksi funkcioniraju:

Potrebno je priznati sebi da imamo problem.

Oprostiti sebi i drugoj osobi koja nas je povrijedila.

Ne govoriti ni svom srcu, a ni drugima „Ja više neću voljeti…“ i slične rečenice.

Moliti i samo moliti.

Živjeti sakramentalno (posebno ispovijed i pričest), te otići na pokoju duhovnu obnovu.

Izbaciti knjigu „Emocionalna čistoća – stvar srca“ s popisa dobrih knjiga.

Nikad ne zaboraviti da je Bogu sve moguće!

Shvatiti da smo stvoreni za više (nebo je dom!)

Jamčim oporavak srca. Ne znam koliko će trajati, jer to ovisi od osobe do osobe, ali jamčim oporavak a to je najbitnije. Srce koje je središte naše osobe zahtjeva da se o njemu brinemo i to stalno, 365 dana u godini. Ono nas određuje i kad je ono dobro sve je dobro jer može voljeti. U početku je bolno i teško, ali s vremenom ide na bolje, kao i kod svake operacije.  Najbolja vježba za srce je ljubav. Ljubiš li?